min čitanja
Tati, što je to startup?
Kažu da nešto razumijete, tek onda kada ga možete objasniti malom đetetu.
Kažu i da je razumijevanje nekog pojma obrnuto proporcionalno broju riječi koje koristite kako biste isti objasnili nekome.
Neđelja.
Selo.
Porodični ručak tipične crnogorske familije.
Postavka:
- Đed (penzioner i voli da igra kladionicu ali sa „euro“)
- Baba (kao baba)
- Otac
- Majka (profesorica u srednjoj školi)
- Brat (fudbaler)
- Sestra (filozof)
- Mikelanđelo (radi u akceleratoru i inkubatoru za startupove)
- Žena (slikar)
- Sin (tri godine)
- Ćerka (dvije godine).
Za ručak pečenje ispod sača.
Ručak prekida mobilni telefon. Mikelanđelo se javlja i nakon par minuta razgovora, isti završava rečenicom „…ok javljam ti koji startupovi će pičovati ideje“.
Nelagodnu tišinu nastalu zbog poslovnog razgovora tokom porodičnog ručka prekida Mikelanđelova dvogodišnja ćerka – „Tati što je to $tarup“. Na to se horski nadovezuje ostatak porodice „Da, što je to taj čuveni startup“.
Shodno Zakonu o inovacionoj djelatnosti, član 10, tačka 17 „Startup je novoosnovano privredno društvo koje nije starije od pet godina i koje kreira, razvija i stavlja u upotrebu inovacije sa visokim potencijalom rasta na međunarodnom tržišu“.
Znajući da ni njemu samome iz ove definicije nije jasno što je to startup i ne vjerujući u univerzalna objašnjenja, Mikelanđelo odlučuje da svakome pojedinačno objasni što je to startup (takozvanu tailor made pristup) i tako startup postaje:
- Za Đeda, robot koji donosi novine (da, da robot i novine, neće na telefon da gleda vijesti) i uplaćuje kladionicu (po mogućnosti i predviđa rezultate)
- Za Babu, to su one otpale beskorisne smokve koje ona sakupi i od njih napravi najbolji džem na svijetu (ne interesuje je problem skalabilnosti)
- Za Oca, to je barem bilo lako, cigar bez nikotina, ali da ima nikotin
- Za Majku, maniti ali inteligentni učenik/ca u pubertetu kojega je potrebno „nekako“ usmjeriti i motivisati da uči (zaista postoji velika sličnosti između kanalisanja, pubertetlije i sirove ideje)
- Za Brata, Savićević i onaj njegov dribling kad dribla sebe i druge. Naravno kad bi se mogao patentirati i monetizovati u vidu čipa. (ubrizgaš ga i ples može da počne)
- Za Sestru, to je bot, sa kojim između ostaloga, može razgovarati o svrsi života (i naravno o tome što je to ljubav)
- Za Ženu, bukvalno, proces stvaranja slike (od ideje, preko pivotiranja do same slike…naravno bez exita, jer se slike ne prodaju)
- Za Sina, đed mraz koji radi 365 dana, a ne samo za Novu godinu (i nekakve naočare da ga može viđeti)
- Za Ćerku, Zaga i Filip (P.S stvarno je to odgovorila)
Zaista, robort asistent koji prognozira rezultate, platforma za cirkularnu ekonomiju, „pametni cigar“, „talent čip“, „filozof bot“, „digitalizovani đed mraz“, jutjub kanal, kao i analogije sa umjetnošću i sazrijevanjem/skaliranjem učenika, sve to i još mnogo toga je dio startup ekosistema.
Startap nije neko mistično IT biće, startup je inovativno riješenje banalnog svakodnevnog problem u formi servisa ili usluge. Što je problem veći i zastupljeniji, a riješenje orginalnije i održivije, to su šanse za uspjehom veće. Simple as that.
Svim je sve bilo jasno, ponos je obuzeo Mikelanđela, a onda je ćerka pivotirala:
Dobro tati, a što je to pić?
Disklejmer: Svaka sličnost sa stvarnim i likovima je slučajna.
SLIČNI BLOGOVI